'PRIČAT ĆE DJECA O SVJETLIMA
ARENE'
Dobro veče Hrvatska, dobro veče dobri ljudi! Znao sam da
ćemo se ponovno vidjeti i nisam vas iznevjerio sve ove godine! Vraćam se pulskoj Areni nakon deset godina
kao umorni gladijator prepun ožiljaka jer vi ste pobjedili - ganuto se publici obratio
Đorđe Balašević na početku spektakularnog subotnjeg koncerta u Puli. Amfiteatar je bio
prepun, četiri sata u glas je s Đoletom pjevalo nas više od 10 000. Kako i ne
bi, kad je Hrvatska više od deset godina čekala povratak legende iz Novog
sada. San svih nas konačno se i ostvario, jer do sada smo potezali stotine
kilometara do Slovenije gdje smo mu godinama poručivali transparentima
'Dugo si bio daleko, Osijek, Split, Zagreb... Hrvatska te voli...'
Puljani su komentirali kako Arena ne pamti ovakav spektakl, jer čak ni Sting
ili, pak, Joe Cocker nisu uspjeli napuniti našu najljepšu otvorenu
pozornicu. Samo je Đoletu to uspjelo.
Ruke su otišle u zrak već na prvu pjesmu 'Ringišpil', pa preko 'Stanice u
Puli', 'Olivere', preko svih njegovih vječnih hitova, puna četiri sata glasovi su
gotovo pucali. Pored mene djeca koja jos možda ni u školu nisu pošla znaju sve
Đoletove pjesme, s druge strane starac koji se sva četiri sata oslanjao na
štap.
'Svi smo mi Đordje Balašević... s tobom i na kraj svita' poručili su mu
Splićani na svojim majicama koji su na koncert dolazili u krcatim
autobusima. Prvi veliki pljesak, pričaju Puljani, cuo se na kilometre izvan
Arene, a bio je posvećen pjesmi 'Ne lomite mi bagrenje'. Sve nas Panonske mornare ni povremena
kiša nije omela, a koncert je potrajao do jedan iza ponoći.
Dva put se Panonski mornar vraćao na bis, i svaki je put iznova davao sve od
sebe. Vratio se čak i nakon što je izveo 'Odlazi cirkus', te je u nevjerici
priznao kako se nakon te pjesme još nikada nije vraćao...
Četverosatni koncert snimala je Hrvatska televizija, a moj prijatelj novinar
Dražen Klarić i Robert Zuber, Đoletov su boravak u Puli ovjekovječili kroz
dokumentarni film 'Na stanici u Puli' koji će uskoro biti prikazan i na
HTV-u.
Iz Pule u Zagreb vraćala sam se autostopom. Povezao me hrvatski vojnik. Rekao je samo da ima 24 godine i
da je deset godina oženjen za vojsku. Dovoljno da shvatim kako je prosao sva
ratista. U autu je svirala 'Život je more', a mi smo dogovorili druženje na
slijedećem koncertu, možda konačno u Zagrebu.
Sigurno je samo jedno... da 'Pričat će djeca o svjetlima Arene...'
Tanja Kraljić, novinarka "Večernjeg lista" tanjakraljic@yahoo.com
|